Iako populizam nije nov fenomen, tokom posljednje dvije decenije je došlo do postepenog i vrlo vidlјivog jačanja pokreta i pojedinaca koji se služe tom ideologijom. Pojmovi “populizam” i “populistički” najčišće se koriste kako bi označili ideologiju, diskurs i djelovanje određenih, najčešće novih, političkih stranaka i političara u raznim dijelovima svijeta. Ta pojava, odnosno, način političkog izražavanja postala je prisutna i u Bosni i Hercegovini, ali i regionu, tako da danas zapravo živimo u populističkom društvu. Tvrdi ovo za Srpskainfo sociolog Vladimir Vasić i dodaje da je od nasušne potrebe svima nama u BiH, da se političke eminencije prestanu baviti šaradama populizma i da kao odgovorni, izabrani, krenu da rješavaju nagomilana egzistencijalna pitanja građana i rešavaju konfuzna stanja do kojih nas je doveo njihov populizam i patriotizam.
Niske strasti
Dodaje da se populizam često koristi za lažna i nerealna obećanja, jeftinu demagogiju pomoću kojih se ljudima, odnosno biračima, nastoje probuditi niske strasti.
– Ovakvo djelovanje u politici je, očito, marketinški trik kojima se političari uspješno koriste kako bi se i na taj način domogli naroda, odnosno glasova. Populizam je u suštini socijalno poželjno ponašanje, „sigurna karta“ na koju politički lideri igraju, a koja među narodom uspješno prolazi – objašnjava Vasić.
Navodi da se u BiH društvu, tranzicijskom, postkonfliktnom, i dalje vrlo vješto igra na kartu „nacionalpopulizma“.
– Političke elite dobro znaju da je slaba tačka kod svih naroda nacionalizam, te sebe kroz političke programe predstavljaju masama kao vojnike na „braniku otadžbine“, vješto manipulišući većim narodnim masama i njihovim emocijama. Zanimljivo je da nikada nije do kraja odgovoreno na ključno pitanje – ko nas napada i od koga se to branimo, a baš su to dva ključna politička bedema: “mi ćemo vas odbraniti” i “mi ćemo vas zaštiti”. Dakle, ne samo da je po srijedi populizam već i manipulativna moć elite – ocijenio je Vasić.
Performansi
Pored nacionalnih zloupotreba političke eminencije, Vasić kaže da se u BiH ne libe da urade sve kako bi se predstavili kao jedan od nas, pa tako imamo niz performansa koji se putem društvenih mreža publikuju širokim narodnim masama i na taj način indirektno oblikuju svijest kod običnog čovjeka koji je u očima političara samo birač.
– S druge strane, opravdano se postavlja pitanje da li je takva politika uopšte efektna i da li običan građanin od socijalno poželjne priče zapravo ima bilo šta. No, uviđam da smo mi i dalje u određenoj mjeri zadovoljni narodskim rječnikom političara, a da su nam nezanimljivi i dosadni konstruktivni dijalozi iza kojih se, moguće, krije i konkretan korak za implementaciju određenih koraka – kaže Vasić.
Zato ističe da je važno da shvatimo da su populizam i populistička retorika zapravo u velikoj mjeri čista demagogija ili isprazna priča od koje nema veće koristi osim za onoga ko je plasira u javnost.
Strah od promjena
Populističku ideju prožima ideja dobrog i poštenog naroda, koji su prevarile i izmanipulisale korumpirane i nesposobne političke elite. Suprotstavljanje političkim elitama zajedničko je obilježje raznih populističkih aktera, ali je istovremeno i izvor razlika među njima. Upravo takve različitosti među populističkim akterima navode neke teoretičare na to da odbace razumijevanje populizma kao političke ideologije i da populizam tretiraju tek kao političko-komunikacijski stil. U političkom takmičenju populizam je retoričko oruđe protiv određenih političkih aktera, odnosno izraz kojim se diskredituje politički protivnik.
Sociolog Vasić smatra da je populizam u BiH dominantna politička misao, te da je izražen u velikoj mjeri i u svijetu.
– Putin u Rusiji, Orban u Mađarskoj, Vučić u Srbiji, Đukanović u Crnoj Gori i drugi samo potvrđuju tezu da je populizam itekako izražen i u većim i razvijenijim zajednicama od našeg društva. Odgovor na pitanje zašto je to tako može se kriti i u bojazni naroda od promjena, ali i zbog ne tako lake demontaže višedecenijskih sistema, koji su i više nego populistički – jasan je Vasić.
Populizam se manifestuje kada je neko obraćanje, diskusija ili program u svojoj osnovi vrlo pojednostavlјajuće i vođeno impulsivno, s namjerom da cilјa prije svega na osjećanja onih kojima je upućeno. Populistički način vođenja politike nudi potencijalnim biračima brza, laka, a najčešće neostvariva rješenja, umjesto da im se ukaže na svu kompleksnost date situacije i ponudi rješenje koje je manje atratktivno, ali zato realno ostvarivo.
Političke karikature
Banjalučki profesor filozofije u penziji, Miodrag Živanović, kaže da je osnova našeg populističkog društva plemenska matrica, odnosno, to što živimo u zatvorenim društvima. Živanović za Srpskainfo objašnjava da je društveni poredak tako napravljen da se sve radi u ime naroda i kao posljedica toga dolaze političke karikature.
On ističe da ovdje vlada visok stepen primitivizma i neobrazovanosti, posebno onih koji upravljaju društvima.
– Sve se navodno radi u ime naroda, navodno osluškuju instinkte naroda. Populizam ne vodi nikuda, zato ja kažem da je to slijepa ulica. On je negdje zaglavljen unutar istorije, u vremenu od prije više stotina godina – kaže Živanović.
Živanović objašnjava kako populisti smatraju da su na ovom svijetu prvo postojali narodi, pa da su onda nastali ljudi.
– Ta obrnuta slika je dovela do toga da se samo deklarativno radi o narodu. Naravno da je takvo shvatanje proizvelo ovakvu logiku – jedan narod, jedan vođa, jedna partija – navodi Živanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu