Iako je bio neplivač, ovaj hrabri čovjek nije razmišljao o tome da i sam veoma lako može da strada, nego je bez razmišljanja skočio u vodu, nadajući se da će drama koja se pred njim odvijala, imati srećan epilog.
Uspio je da iz uzburkane vode spase brata i sestru, nakon čega je, poklopljen talasom visokim dva metra, nestao na mjestu gdje se spajaju pomenuta rijeka i more. Potraga za njegovim tijelom, koja je trajala skoro 30 časova, nažalost, nije imala srećan kraj.
Na posljednji počinak u rodno selo Dragan je ispraćen uz velike počasti, a već tada je cijela Italija čula za ovog heroja. Za njim su tugovali podjednako svi – i građani Srpske i BiH, i Italijani, i svi oni koji su čuli kako je okončao život, a vijest o njegovom podvigu čula se nadaleko.
Dragan je posthumno odlikovan od strane tadašnjeg premijera Đorđa Napolitana najvišim italijanskim civilnim priznanjem “Zlatnim ordenom časti” i “Spomenicom za nezapamćeno herojstvo i humano djelo”. U Lido di Jezolu je dobio i ulicu sa svojim imenom, “Strada Dragan Cigan”, koja se nalazi u blizini plaže gdje je ovaj hrabri čovjek 23. jula 2007. godine stradao. U toku je i snimanje dokumentarnog filma o njemu.
Njegova porodica dobila je stan od grupacija građevinskih preduzeća “Union Lavoro”, uz novčanu pomoć pokrajine Veneto, gdje je Dragan stanovao, radio i gdje je okončao život. Takođe, kćerkama su dodijeljene stipendije za školovanje koje su koristile do prije nekoliko godina.
Supruga Dijana rekla je da je malo ljudi koji su se ovih godina javljali da pitaju kako žive Draganova djeca.
– Nedavno sam postala baka, pošto je starija kćerka dobila dijete. Jako sam srećna zbog toga, a istovremeno jako tužna što moj Dragan nije dočekao unuče – rekla je Dijana Cigan.
Danas supruga i mlađa kćerka žive od Dijanine plate, koju prima kao radnica na održavanju higijene u Poljoprivrednoj školi u Banjaluci.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu