Planove koje pravila kao klinka na beogradskoj Akademiji sprovela je u djelo, pa tako danas usavršava italijanski jezik i uživa u ljepotama poslovnog svijeta, umjetnosti i kulture, piše Blic.
– Želju da živim u Italiji gajila sam čitav život. 1999. kada smo zbog bombardovanja u Jugoslaviji otputovali za Rim, prvi put sam se susrela sa ljepotom življenja u regiji Veneto i Lacio. Imala sam sedam godina i zapamtila sam sve: kako ratne sirene u rodnom Čačku tako i žubor Fontane di Trevi u Rimu. Osjećaj da je Italija kulturološka i estetska zemlja koja me čini srećnom imam i dan danas – započinje Jelisaveta svoju priču. Kako kaže imala je plan da studira u Italiji, ali nažalost to nije bilo odmah izvodljivo.
– Željela sam da studiram u inostranstvu čim mi se za to ukaže prilika. Ipak mama je smatrala da sam suviše mlada da odmah nakon gimnazije odem u Italiju, pa sam po završetku Akademije primjenjenih umjetnosti u Beogradu upisala magistarske studije u Milanu. Tu odluku sam donela 2011. prilikom prve posjete Milano Design Week-a. Ubrzo sam se odlučila za univerzitet Politecnico di Milano i odpočela istraživanje smjera koji bi bio najpribližniji mojim profesionalnim aspiracijama. Odrastajući u petočlanoj porodici kao najmlađe dijete gdje je svako imao specifične afinitete, od malih nogu sam bila okružena naukom i umjetnošću. Putovanja su bila dio svakodnevice, razgovori o kulturi, muzici i jezicima bili su načini na koje se moja porodica razonodila u večernjim satima. Preseljenje u inostranstvo je bilo neminovno za osobu poput mene, ali ipak željela bih da naglasim da stanje u našoj državi nikako nije uticalo na moju odluku da napustim Srbiju – priča nam Jelisaveta.
Svog početka u Milanu se rado sjeća: savršenih 25 stepeni tokom mjeseca oktobra, fantastična dobrodošlica na fakultetu od strane profesora i početak prijateljstava sa kolegama iz čitavog svijeta.
– Jedina poteškoća, ujedno i najveća neprijatnost bila je traženje smještaja zbog ograničenog budžeta i razlike u životnom standardu između Srbije i Italije. Poteškoće su postojale i u svakodnevnici jer nisam govorila jezik, a morala sam da apliciram za raznu dokumentaciju tipa boravišne dozvole, kartice za prevoz, zdravstvenog osiguranja i ostalog. Morala sam da se snađem i nađem nekog drugog sa kim bih mogla da živim.
Traženje stana putem agencije je jako skupo i za mene je bilo nepristupačno da dam 10 odsto samo za usluge agenta. Italijani poslije 18 časova ne žele da pokazuju stanove, a vikendom su vlasnici uglavnom u prirodi van grada, i samim tim nisu u mogućnosti da ti pokažu stan. Kao i za sve u životu, fokusirala sam se na rješavanje problema i potragu za tipom osobe sa kojom želim da ga živim. Na fakultetu sam upoznala koleginicu Anastasiju sa kojom sam tokom dvije godine stanovanja postala dobra prijateljica i družimo se i dan danas nakon završetka studija.
Jelisaveta je po dolasku u Milano radila uglavnom kao frilenser.
– Nastavila sam poslovne kolaboracije na polju dizajna sa kolegama iz Srbije, ali sam pregovore završavala putem mejlova umesto na sastancima, a posao radila kao frilenser. Radila sam i za nekoliko klijenata u Italiji, na polju Editorial-Web, Graphic i User Experience dizajna. Trenutno radim praksu u revizorskoj kući Deloitte. Kao User Experience and Service dizajner činim deo tima Deloite Digital i radim na projektima mobilnih digitalnih inovacija i transformacija. Dizajniram korisnička iskustva digitalnih tehnologija, mobilnih i web platformi. Zahvaljujući visokim ocjenama na fakultetu uspjela sam da dobijem ovaj posao, ali takođe je zaslužno i moje radno iskustvo, kao utisak koji sam ostavila na osobe od povjerenja što je krucijalna karakterna osobina potrebna za internacionalnu kompaniju.
“Italijani su kao Srbi”
Život u Italiji je znatno skuplji od života u Srbiji, ali Jelisaveta je kako kaže zadovoljna zaradom, jer zarađuje više od kolega u Srbiji.
– Svojom platom sam relativno zadovoljna, svakako je dosta veća u odnosu na platu mojih kolega u Srbiji. Životni standard u Milanu je jako visok pa su i dažbine veće nego u Beogradu. Moja prednost je ta što sam kao student naučila kako da kupujem na ekonomičan način a da se hranim zdravo i tako neoskudjevam ni u čemu. Dažbine stanarine su tri do četiri puta veće nego u Srbiji, a na mjesečnom nivou za potrebe supermarketa treba izdvojiti bar dva puta više novca nego u Beogradu.
Jelisaveta nikada nije poželjela da se vrati u Srbiju. Iz rodne zemlje najviše joj nedostaje bratanica Zara i sestričina Aleksija. Milano joj izuzetno prija, posebno jer su Italijani slični Srbima.
– Milano je specifičan grad jer demografski ne podsjeća ni na jedan drugi grad Italije. Mlađa populacija je većinski iz provincije ili iz inostranstva, pa samim tim dinamika grada podsjeća na velike evropske metropole. Ako pričamo “o pjesmi i družbi”, Italijani i Srbi su sličnog karaktera. Što se poslovnih karakteristika tiče, Italijani sa kojima sam imala prilike da sarađujem dosta su profesionalniji i posao je prioritet za svakoga na sjeveru Italije. Radi se između osam i 10 sati dnevno. Način na koji provodimo slobodno vrijeme takođe je drugačiji. U Milanu tokom radnih dana kafići su posljednje mjesto gdje ćete pronaći lokalce, uglavnom će veče iskoristiti za trening ili trčanje. Nedostaju mi kafenisanja sa prijateljicama na obali Morave u Čačku. Nedostaje mi gužva na ulicama grada u ponoć, glasni osmijesi Beograđana u zadimljenim bistroima Vračara. Nedostaju mi neustrašivi mladići koji se ne plaše da naprave prvi korak.
U Milanu je upoznala iskrene pijatelje, a najveću podršku za svoj rad dobila je upravo od Italijana.
– Stekla sam iskrene prijatelje, učvrstila sam neka poznanstva od ranije i upoznala novo društvo. Najveći oslonac i najiskreniju podršku tokom boravka u Milanu primila sam od prijatelja koji su porijeklom Italijani. Ako se osvrnem unazad, jedine nelagode koje sam iskusila, nažalost dogodile su se sa društvom sa našeg područja koji žive u Italiji. Jelisaveta za sada nema namjeru da se vraća u Srbiju.
– Planiram da se usavršim kao profesionalac u svojoj struci i nameravam da se vratim za Srbiju prvom prilikom kada bude postojala poslovna pozicija za koju ću kao visoko kvalifikovan profesionalac biti srazmjerno plaćena . U posljednje vrijeme čujem da je mladima razlog napuštanja Srbije prevashodno novac. Moj savjet je, ako je novac vaša pokretačka energija, Srbija je mjesto za vaše ideje! Poručila bih našoj omladini iz provincije da ne žuri sa preseljenjem u Beograd, već da razmisli o poslovnim prilikama u ostatku zemlje.
Želim da naglasim da italijanska omladina ima vrlo slične kritike na račun italijanskog sistema baš kao i mi u Srbiji. Žale se na iste socio-političke tegobe kao i Srbi. Prema tome trava zaista nije zelenija kod komšije u dvorištu, sve je stvar tvog angažovanja i lične želje za uspjehom! Što se tiče omladine koja odlazi iz Srbije radi akademskog usavršavanja, apsolutno ih podržavam jer smatram da je studentski život period kada treba iskoristiti svaku priliku za putovanje i istraživanje nepoznatog! A sticanje internacionalnih prijatelja je najljepši dio tog putovanja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu