Kada sam počela da radim u Gradskoj upravi bio mi je potreban jedan program za unošenje podataka koji je u Ekselu i nismo znali kako ćemo. Moj kolega, informatičar mi je rotirao monitor, ja sam okrenula tastaturu i sad radim tako, sa rotiranim monitorom za 180 stepeni – kaže Bojana za Prvu.
Razlog za to je njena obrnuta percepcija, zbog čega se smatra medicinskim fenomenom.
– Kad sam počela tek da radim, počela sam u pisarnici, na ovjeri dokumenata i niko nije bio ravnodušan. Neki su grdili, mislili su da foliram, neki su slikali, snimali, neki su čak dolazili kod načelnika da me tuže, onda on više nije znao šta će čovjek sa mnom i morao je da me premjesti na drugo radno mjesto – govori Bojana.
Čitanje i pisanje su jedino što Bojana mora da radi naopako, dok ljude i prostor vidi pravilno. Dokotori su joj preporučili da ne bi bilo pametno da se upušta u vožnju automobila, zbog orijentacije u prostoru. Američki psiholozi i psihijatri su, poslije ispitivanja, utvrdili da Bojana nije bolesna, već da je medicinski fenomen i da njenu percepciju ništa ne može da promijeni. Jedan od njih, obratio se pismom Gradskoj upravi u Užicu, koja joj je ponudila posao.
Bojanin dvogodišnji sin, takođe, drži telefon naopako kada ga koristi, međutim, ne može se sa sigurnošću još tvrditi da li je naslijedio obrnutu percepciju ili samo imitira svoju majku.
– Kad nešto uzme da piše, ako mu ja nacrtam, on isto gleda naopako i crta naopako kao ja. Počinje i on sve da radi naopako i to me plaši, da nema problem kao ja – kaže Bojana.
Njeno “neobično” ponašanje privlači pažnju gdje god se nalazi, pa joj njeni sugrađani nerijetko prilaze da provjere o čemu se radi.
– U restoranu kada sam, na primer, zaboravim i okrenem meni naopako, konobari prilaze: “Djevojko, okrenula si meni naopako”, isto tako i za telefon me opominju da držim naopako. U parku kad čitam novine, sto puta mi se desilo da mi priđe neko da pita jesam li dobro, pošto držim novine naopako – zaključuje Jovanović za Prvu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu