Reči su banjalučke pijanistkinje i muzičkog pedagoga Jasne Đurović, koja je podijelila svoje viđenje odnosa vlasti prema kulturi i umjetnosti u državi. Kako kaže, umjetnost je danas na margini, a pandemija je dodatno otežala situaciju.
Recite nam više o tome kako Vi gledate na odnos vlasti prema umjetnosti ?
Moj stav kao pojednica u vezi odnosa aktuelne vlasti prema kulturi i umjetnosti je da bi vlast, kako na nivou lokalne zajednice, tako i na nivou resornih ministarstava, morala mnogo vise pažnje da posveti razvoju, prije svega kulturološke svijesti. To znači da svaki građanin mora da bude edukovan u tom smislu, da mu koncerti umjetničke muzike predstavljaju jedan vid kulturnog uzdizanja, da uživaju na tim koncertima. S druge strane, smatram da su radnici iz kulture jos uvijek marginalizovani do te mjere da vode borbu za preživljavanje, a svi su fakultetski obrazovani i nose status akademskih građana. Profesori iz muzičkih škola uglavnom nastupaju besplatno, što je priznaćete, zaista poražavajuće. Baš zbog toga sam u nekoliko navrata javno davala prijedloge da se radnici iz oblasti kulture motivišu, nagrade, jer kultura i umjetnost predstavljaju stub svakog civilizovanog društva. Današnja vlast ne čini ništa da bi poboljšala status umjetnika u Republici Srpskoj.
Kako je biti umjetnik u današnje vrijeme kada se kultura nalazi na margini?
Danas je veoma teško biti umjetnik, sa jedne strane jer ste permanentno na margini i aktuelna vlast slabo ulaže u kulturu i umjetnost, a sa druge strane, mi bez obzira na taj maćehinski odnos vlasti uspijevamo da privučemo pažnju javnosti svojim nastupima. Nedavno sam sa svojim kolegom iz Beograda, pijanistom Borkom Milojkovićem održala resital u Banskom dvoru. Žao nam je što predstavnici lokalne zajednice i Gradske uprave nisu prisustvovali koncertu, iako su bili pozvani. Umjetnik se onda u tom momentu osjeća odbačeno. U sred pandemije i pooštrenih mjera, svirali smo i u Kulturnom centru Beograda, dobivši sjajne kritike tamnošnje publike i javnosti, jer promovišemo kulturu i umjetnost i saradnju dva grada u ovim teškim vremenima.
Kako se umjetnost cijeni u drugim zemljama Evrope i svjeta i kako to izgeda u poređenju sa kulturom kod nas?
Umjetnost je svugdje na cijeni osim kod nas. Kod nas je postala veoma ružna i ponižavajuća praksa za sve umjetnike da se podrazumijeva da treba da sviraju besplatno. Vlasti svih država u Evropi ulažu u kulturu, pa je kultura veoma cijenjena. Mi smo u ogromnom zaostatku upravo zbog odnosa države. Imamo itekako kvalitetne umjetnike, višestruko nagrađivane učenike srednjih i osnovnih muzičkih škola, koje niko sada za Dan grada nije ni spomenuo, a kamoli njihove profesore. To je za sve nas poražavajuća činjenica. Iskreno mi je žao što je to tako i što do ljudi koji su na vlasti u Republici Srpskoj ne dopire ova problematika ili ih nije briga.
Koji je Vaš prijedlog danšnjim vlastima i poruka kako poboljšati status svih radnika u kulturi i umjetnosti u Republici Srpskoj?
Moja poruka današnjim vlastima je da naprave strateški plan za razvoj kulture i umjetnosti, da je dignu iz pepela i sklone sa margine, a u tome im mogu pomoći samo stručnjaci iz ove oblasti, ne tamo neki iz drugih struka, koji se ne razumiju u ovu problematiku. Vlast treba i mora da ima više sluha za radnike u kulturi, da ih podržava i stimuliše na razne načine.
Recite nam više o položaju mladih umjetnika i kako njima pomoći kako bi i njihov rad bio prepoznat i cijenjen?
U muzičkim školama je praksa da učenici odlaze na razna muzička takmičenja. Ta djeca iz godine u godinu donose ovom gradu i državi mnogobrojne međunarodne nagrade i priznanja, gdje ih ocjenjuju svjetski priznati umjetnici. Tu djecu bi Grad Banjaluka i Gradska uprava trebali da stipendiraju i pruže im besplatna studiranja i usavršavanja u ovoj oblasti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu