Njihov dom u kojem su bezbrižno živjele sa tatom Lazarom (29) i mamom Anđelom (30), izgrađen teškom mukom i odricanjem, više ne postoji, nakon što je u subotu 27. avgusta, pod još neutvrđenim okolnostima došlo do požara. Sumnja se da je požar izazvao udar groma, ali niko ne može sa sigurnošću da tvrdi od čega je cijeli sprat kuće, u kom su stanovali, izgorio do golih zidova!
– Ostali smo bez svega što smo imali i što smo teškom mukom sticali poslednje 23 godine. Sada smo opet na istom, kao 1999. godine kada smo sa dvije torbe došli sa Kosova i Metohije, počinje priču Lazar. Sa ponosom ističe da ništa na Kosmetu nije prodao, u Aleksandrovo je sa roditeljima došao kao dječak a godinama su živjeli kao podstanari u starim kućama i jako lošim uslovima.
– Nismo imali novca da plaćamo kuću sa normalnim uslovima. Poslije 2000. godine kupili smo parče zemlje i na njemu započeli gradnju kuće. Uselili smo se dok još nije bilo ni struje ni vode. Komšije su nam pomagale. Kada smo malo stali na noge, 2008. godine majka je umrla. Taman kada smo mislili da smo stekli nešto, ostali smo bez svega, priča Lazar.
Njega je vijest o tome da mu je izgorjela kuća zatekla u subotu, na poslu, na stovarištu na kojem radi.
– Zvao me je komandir iz vatrogasne jedinice da pita da li su djeca bila u kući. Rekao sam da su djeca u vrtiću. Onnda me je pitao dodatna pitanja oko kuće. Kada sam došao vidio sam da je cijeli naš sprat u potpunosti izgorio, i krov, i nameštaj i pokućstvo, i garderoba. Sve što smo imali. Kako smo ujutru supruga i ja pošli na posao a kćerkice u vrtić, tako smo i ostali u tome, sve ostalo je uništeno. Ne zna se još šta je izazvalo požar. Pretpostavka je da je u pitanju grom, ali još nismo ništa zvanično dobili da je utvrđeno. Sa strujom nikada nismo imali problema, prizemlje kuće u kojem je moj otac je spašeno, priča Lazar.
I njegova supruga Anđela kaže da su teškom mukom stvarali dom, a da su u sekundi ostali bez ičega.
– Sve što smo stvarali godinama za 15 minuta je sve izgorjelo. Nije moglo ništa da se spasi. Bili smo na poslu, djeca u vrtiću, kada su nam javili, sve je već bilo izgorjelo. Prije pet godina smo naš sprat sredili, štedjeli smo, odvajali od nas i od djece, samo da imamo svoj dom. Sve što smo skupljali i štedjeli, nestalo je, opet nemamo ništa, ponovo smo na nuli, kaže ona.
Djevojčice plaču za svojom kućom
Lazar kaže da su djevojčice veoma teško primile vijest da im je izgorjela kuća sa svim igračkama i njihovim stvarima i da su jedva uspjeli da ih smire.
U početku smo krili od njih ali smo morali da im saopštimo da je kuća izgorjela. Prva reakcija je bila jako burna. Sada, kako vrijeme prolazi mi ih ubeđujemo da ćemo uspeti uz pomoć Boga i dobrih ljudi da ponovo imamo lijepu kuću i da će one imati svoj kutak, svoju sobicu, tako da su se malo smirile. Mnogo su plakale, najviše zbog igračaka. To veče jedva smo ih smirili, kaže Lazar.
Komšije prve pomažu
Nebojša Živković komšija došao je da Stankovićima da novčanu pomoć koju je odvojila njegova porodica.
– Zaprepastilo nas je ovo što se desilo, to može da se desi svakome ali danas treba da budemo ljudi, da pomognemo svako ko koliko može, neko 500 dinara, neko veću pomoć koliko može. Ali ako ništa, barem ćemo da budemo ljudi i pomognemo koliko možemo. Pa makar i podrškom, ko ne može materijalno. Mladi bračni par sa dvoje djece, oni su naše bogatstvo. Donio sam skromnu pomoć, ali od srca i bićemo uvijek tu za njih, kaže Živković.
– Imamo garderobu, vaspitačice iz vrtića i roditelji su se organizovali brzo i pomogli nam, tako da garderoba i obuća nije potrebna. Ostalo za obnovu kuće nam sve treba, to nam je veliki problem, mi to sami ne možemo. Nadamo se da ima dobrih ljudi koji će da nam izađu u susret da ponovo sagradimo i prebrodimo i vratimo život tamo gdje se završio kada je požar izbio, kaže Lazar.
Za pomoć porodici Stanković, obratite se Dejanu na telefon 060 374 8266
Žiro račun: 170001032063600030
Devizni račun: RS3517000103206360012
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu